Možete pomisliti da su vrckanje i izbegavanje kontakta sa očima očigledni znaci da vas neko laže. Međutim, prema profesorki sa Harvardske poslovne škole, Ejmi Kadi, ne postoji ni jedan neverbalni signal koji u trenutku otkriva lažova.
Foto: Pixabay
U svojoj novoj knjizi “Presence”, ona kaže da bismo, umesto da budemo usmereni na jedan veliki “znak”, trebali da tražimo više manjih kroz različite kanale komunikacije uključujući mimiku, držanje i govor.
“Laganje je težak posao” Kadi kaže.“Pričamo jednu, a potiskujemo drugu priču i kao da to nije dovoljno komplikovano, većina nas izražava psihološku krivicu dok to radi, a i to pokušavamo da potisnemo. Mi prosto nemamo dovoljno jaku moždanu moć da sve to držimo pod kontrolom, a da nešto ne otkrijemo“.
Najbolji način da primetite da neko laže je da potražite razlike u onome šta neko priča, a šta radi. Emocije koje se sukobljavaju – zadovoljan ton u glasu koji ide u paru sa mrštenjem može otkriti mnogo.
Nažalost, ljudi su generalno loši kada je u pitanju otkrivanje laži. Problem je što se suviše usmeravamo na ono šta nam neko govori, na sadržaj, ali ne i na sveukupnu sliku.
Ejmi Kadi navodi studiju psihološkinje sa Harvarda Nensi Etkof koja je otkrila da su ljudi sa poremećajima prilikom procesovanja jezika bolji u prepoznavanju lažova jer im pažnju nisu odvlačile izgovorene reči.
„Kada svesno tražimo znake istine ili laži, obraćamo više pažnje na reči a nedovoljno na neverbalne znakove i tu nastaje problem“, ističe Kadi. „Istina se otkriva jasno kroz akcije, a ne kroz naše reči.“