Maša Kuprešanin, rođena Beograđanka koja živi i radi u Novom Sadu, dvadesetsedmogodišnja je fitnes instruktorka i nutricionistkinja koju smo zavoleli kroz takmičarski rijaliti šou Survivor 2022. godine, nakon čega smo imali priliku da je gledamo i u TV emisijama „Najveći gubitnik“ i „Uzbuna“. Nakon takmičenja u Survivor-u, Maša je pokrenula dečije poligonsko takmičenje „Survajzveri“ i „Shape“ fitness aplikaciju namenjenu ženama i devojkama.
Foto: Privatna arhiva/Maša Kuprešanin
Sa iskustvom života i studiranja u Americi, bogatom sportskom biografijom i iskrenim pristupom, Maša je primer kako se snovi iz detinjstva ostvaruju uz disciplinu, znanje i odlučnost.
Sa Mašom smo razgovarali na temu zdravog života, mentalnog zdravlja i malih odluka koje vode do velikih promena.
Briga o sebi je moralna obaveza, ne treba zapostavljati male pobede
Obaveze, brz tempo i želja da „sve stignemo“, često nas sprečavaju u tome da se u potpunosti posvetimo zdravom načinu života – treningu i ishrani. Pitali smo Mašu šta bi rekla mladima koji se muče sa doslednošću u ovom domenu:
“Možda će zvučati i pomalo surovo ali mislim da ne postoji veći motiv za aktivan način života od ljubavi prema svom telu i svesti o zdravlju kao jednoj od najvećih bitnosti u životu. Kod ophođenja prema svom telu, mislim da ne sme da se polemiše o tome da li se ima motivacije za zdrave navike, jer kada imamo svest da imamo samo jedno telo i da život ima određeno trajanje, ja lično mislim da je moralna obaveza brinuti o sebi”, govori Maša i nadovezuje se:
“Bitno je razumeti da retko ko bude sjajan u početku. Da će trebati vremena da uđete u fazon. Da je normalno ako nemate samopouzdanja jer ono dolazi vremenom, kada postanete bolji i komforniji u svetu fitnesa. Uvek tražite pomoć i pitajte ako vam nešto nije jasno. Uživajte i ne zapostavljajte male pobede, bitno je imati svest o njima!”
Gojaznost, samopouzdanje i društvene mreže
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije gojaznost je u ogromnom porastu. Brojke kažu da se preko milijardu ljudi u svetu bori sa problemom gojaznosti. Maša je u Americi provela više godina života, gde je gojaznost ozbiljan zdravstveni problem, te zaključuje da postoji sled okolnosti koje dovode do te situacije:
“Mislim da je uzrok gojaznosti loše psihičko stanje. Moj zaključak jeste da su se ljudi generalno previše otuđili, počeli su više da idu u neku svoju izolovanu “privatnost”, da izdvajaju sebe iz prirodne sredine za čoveka – iz zajednice, čime otuđuju i osiromašuju svoj socijalni život. Dešava se porast depresije, bolesti zavisnosti i mnogobrojnih psiholoških oboljenja iz kojih se rađaju potrebe za brzim dopaminom, a taj dopamin je u velikom broju slučajeva upravo hrana. Društvene mreže, na primer, mogu dodatno loše da utiču na onoga ko ima potrebu da poredi sebe sa drugima i ko nema (ili vrlo malo ima) svest o tome da nije u realnosti sve onako kako se prikazuje na društvenim mrežama. Najbolji savet koji vam mogu dati jeste – rešite koren problema. Ne treba potpuno da izbegavate mreže, verujem da one mogu mnogo pozitivnih stvari da vam donesu. Uporno govorim - svaka jedinka ima moralnu obavezu da ima zdravo telo i da je fizički aktivna. I kada tako živi, šanse da ima slabo samopouzdanje je znatno manja”.
Kako kroz šou “Najveći gubitnik”, naša sagovornica ima priliku da radi sa ljudima koji imaju ovaj problem, znimalo nas je da li je primetila neke zajedničke osobine kod gojaznih ljudi i šta je prvi korak, odnosno koji i kakav je put gojazne osobe do osobe sa uravnoteženom kilažom:
“Gojaznost je, kao i svaki, problem do kojeg se dolazi posledično usled nekog dubljeg problema. Vrlo često je psihički problem uzrok gojaznosti, tj. koren celog problema, zbog čega je veoma važno prvo raditi na samom korenu problema. Da, takmičari u kući Najvećeg Gubitnika odmah kreću sa treninzima i zdravom ishranom, ali se takođe momentalno radi i na njihovoj psihi, odnosu prema hrani i generalno odnosu prema svom zdravlju. Koreni problema su različiti od osobe do osobe, ali je uglavnom posledica korena prekomerno unošenje hrane, kao pokušaj da se bol, tuga ili neka druga negativna emocija praktično uguši kratkotrajnim zadovoljstvom koje dobijamo unošenjem ukusne hrane”.
Kako prepoznati pravog stručnjaka u svetu fitnesa?
U digitalnom svetu postoji mnogo fitness trenera, nutricionista sa različitim savetima i različitim programima, što može biti konfuzno za jednog laika i otežavati njegovu odluku da se osmeli na taj potez. Kako je naša sagovornica celog života u fitnesu i, vremenom, to joj je postao i posao, zanimalo nas je šta razlikuje dobrog od lošeg fitness trenera i/ili nutricioniste i da li postoji nešto što treba da nas brine, odnosno na šta posebno treba da obratimo pažnju prilikom odabira?
Industrija fitnesa i nutricionizma raste iz dana u dan i sve je više pravih i onih “manje pravih” stručnjaka, stoga je potpuno razumljivo da je teško shvatiti laiku ko je kakav.
Evo nekoliko osobina pravog stručnjaka, koje možete lako uočiti, i na osnovu toga odlučiti da li je neko dovoljno kompetentan:
- Čovek koji je stekao pravo i istinsko samopouzdanje kroz samoostvarenje u ovom poslu, nema potrebu da priča loše o drugim kolegama, kao ni da se hvali, jer njega/nju hvale drugi, a ne interesuje ga/nju kako drugi rade, jer zna da pruža kvalitetnu uslugu i da zbog toga nije bitna konkurencija jer mu/joj posla nikada ne manjka.
- Pravi stručnjak pre svega ima znanje o pristupu klijentu, pored znanja o samoj materiji, pravi stručnjak pristupa profesionalno. Ima osnovno znanje iz psihologije i pedagogije kroz koje u razgovoru sa klijentima oruža prijatnu atmosferu i uliva poverenje.
- Pravi stručnjak izgleda onako kako bi trebalo da izgleda neko ko ima znanje o tome kako biti zdrav i fit. Ne, to ne znaci da mora da ima potpuno isklesane trbušnjake, ali znači da mora imati fit i zdravo telo, jer čovek koji ova znanja ima u svojoj podsvesti, ne može sebi da dozvoli da se lako ugoji, i pri tom da ima merodavnost kada uči druge.
- Preporuka i rezultati su možda najbitnija merila. Diplome i edukacije su vrlo bitne, ali nekad nisu presudne jer postoje ljudi koji su samouki i nekada imaju vise znanja od onih sa tradicionalnom diplomom. Trener i nutricionista o kojima i bivši klijenti lepo pričaju i zadovoljni su - dobri su stručnjaci.
Od hobija do biznisa
Posle dugog i napornog rada, u novembru prošle godine Maša Kuprešanin je lansirala svoju “Shape” fitness aplikaciju za dame. Zanimalo nas je koje su prednosti, a koje mane online fitness aplikacije i šta izdvaja ovu od drugih fitness aplikacija:
“Posle malo više od godinu dana rada na aplikaciji, “Shape” je napokon izašao! Iako je trenutno u fazi prerade na subscription opciju, nestrpljiva sam da se desi veliki boom sa njom. Prednosti ove aplikacije su to što napokon imam priliku da radim sa devojkama iz čitavog regiona. Mnogo me usrećuje kada vidim prijave devojaka iz Hrvatske, Crne Gore, Bosne, Makedonije pa i iz mnogobrojnih Evropskih država. Mana je ta što aplikacija nije za sve, i što je ona samo za devojke koje su dovoljno disciplinovane da ipak same odu u teretanu ili urade trening bez nekog ko će ih terati na to. Ali svakako, to su i devojke sa kojim i želim da radim. Sa devojkama koje stvar uzimaju u svoje ruke”.
Naša sagovornica je jedna od retkih koja je spojila lepo i korisno i od svoje najveće ljubavi – fitnesa – napravila je biznis od koga živi. Za one koji dele istu strast, Maša otkriva kako napraviti korak od hobija ka biznisu:
“Iako se o tome ne priča dovoljno, mislim da je izuzetno važno baviti se onim što voliš, povodom čega si strastven. Za mlade koji shvataju da je to fitnes, samo još uvek ne znaju šta tačno u ovoj oblasti, predlažem što više istraživanja! Pod tim mislim: gledajte podcaste, iskoristite YouTube i socijalne mreže kako biste gledali ljude iz različitih smerova u fitnesu i koristite ih kao inspiraciju da shvatite šta vi želite i iz toga formirajte nešto svoje. Jako je bitno, takođe, da se krećete u krugovima ljudi koji znaju više od vas, i upijajte, slušajte i pitajte (ali pametna) pitanja”.
Kako Mašu poznajemo iz Survivor-a, želeli smo da znamo i šta je najvrednije što je ponela iz ovog iskustva, ali i koja je najveća vrednost SurvajZveri, njenog ličnog projekta nastalog nakon takmičenja:
Foto: Privatna arhiva/Maša Kuprešanin, 2022.
“Survivor-u sam se nadala od svoje jedanaeste godine! Bila sam jedna od 6 izabranih od 40+ hiljada prijavljenih. Svaka negativna situacija mi nikada u srcu i pamćenju nije ostala kao loša, upravo jer sam je vrlo brzo prebacila u lekciju zbog koje sam danas bolja. Najpozitivnijih stvari ima pregršt. Ostvarenje životnog sna. Mentalne bitke i pobede obogaćene momentima prosvetljenja. Poznanstva i prijateljstva. Povećana zahvalnost. Privilegija za takvu avanturu. Eventualno bih samoj sebi zamerila što sam dopustila da se “isključim” kada sam osvestila da sam ipak u rijalitiju, a ne samo u takmičenju o kom sam maštala još od detinjstva. Stavila sam malo veći fokus na glad, čime nisam u potpunosti iskazala svoju ličnost i karakter, te nažalost moja blesavost nije izasla na video”.
“Brend SurvajZveri je moje prvenče na koje sam jako ponosna. Teško mi je da uporedim rad sa decom i rad sa odraslima jer i jedan i drugi imaju pregršt prelepih, ali i zahtevnih elemenata. Rad sa decom me je strašno ispunio, a sa druge strane izuzetno premorio. Kod rada sa decom postoji ogromna odgovornost i pritisak, a opet neverovatno velika nagrada kada iskažu svoju zahvalnost. Čuti na desetine ‘Ovo je bio najbolji dan u mom životu’ od deteta je zaista jedna od stvari koju bih stavila kao jedan od mojih najvećih životnih uspeha”.
O životu u Srbiji i inostranstvu
Kao neko ko je bio u Americi i odlučio da se vrati, Maša govori da svaki odlazak u drugu zemlju donosi svojevrsnu “raniju zrelost”. Kako kaže: “Život u Americi je jedna od najboljih odluka u mom životu. Iako je to sjajan sistem koji, za (nažalost) razliku od našeg, nije takav da “koliko daš tj. radiš, toliko i dobiješ”, odlučila sam da se vratim u Srbiju. Meni je uspeh jako bitan u životu, ali porodica, prijatelji i ljudi koje volim su i uvek će biti na prvom mestu. Ja sam odrasla ovde. Odrasla sam sa oštećenim, ali jednim od najtoplijih naroda. I na to sam jako ponosna. Volim naše ljude, našu kulturu i našu zemlju. Volim da sam blizu meni najbližih ljudi i upravo je to razlog zbog kog nisam mogla da zamislim da ostanem u Americi. Mladima bih uvek preporučila da se odvaže i urade to ako su poželeli, jer kad će, ako ne sada kada tek treba da spoznaju svet i sebe same”.
S tim u vezi, naša sagovornica se nadovezuje:
“Ja već mesecima plačem od sreće iz dana u dan, jer je napokon odbačena ona “glupa” rečenica, ovi mladi ništa ne valjaju. Naši mladi, naši studenti, su uradili jednu veliku stvar o kojoj će se sutra učiti u udžbenicima. Oni su ohrabrili građane da se podignu, i svojom pameću, kreativnošću i čeličnom voljom napravili promene i tek ce napraviti, kako niko godinama nije napravio. Ponosno pričam da su to naši divni studenti!
Svaki protest se trudim da ispratim, a pogotovo da, bar na nekom mikro nivou, pomognem koliko mogu. Tako sam i došla na ideju “Štand za oporavak naših oslobodioca”, naših hrabrih studenata i građana koji su šetali dva dana po betonu i hladnoći. Znajući koliko su umorni, pomislila sam da je stvar koja bi im sigurno prijala, neka vrsta oporavka njihovih umornih tela. Zato sam okupila ekipu masera, trenera i fizioterapeuta koji su zajedno sa mnom izdvojili svoje vreme i snagu kako bismo što više njih bar malo izmasirali i istegli. To je bilo jedno prelepo iskustvo jer nema lepšeg nego kada pomogneš nekome i vidiš da mu je baš to trebalo u tom trenutku. Oni su bili preslatki i preumorni, i ma koliko umorni, napunili su me prelepom energijom to veče. Definitivno veče za pamćenje”.
Za kraj, pitali smo Mašu koju bi poruku poslala mladima koji su na početku svoje karijere, a koju bi volela da je ona dobila na početku.
“Na samom početku sam često nailazila na ljude koji su mi delili savete, ali uglavnom mi niko nije rekao, a to je ono što ja govorim danas mlađima od sebe - ti možeš da uradiš sve što poželiš na ovom svetu! Naravno, neće biti lako. I uvek radi ono sto želiš i voliš i ono što ti stomak kaže da uradiš. Kada shvatiš da su sve tvoje životne odluke samo tvoj izbor, e tada tek krećeš da živiš!”
Izvor fotografija: Privatna arhiva/Maša Kuprešanin