U pauzi od učenja

Top 6 zabluda o štreberima

27.01.2020.
5 min

U našoj terminologiji i svakodnevici kada čujemo reč štreber odmah pomislimo na knjiškog moljca koji kroz svoje “pepeljare” ne vidi dalje od debelih knjiga sa stola i uglavnom je to osoba koja se ne druži ni sa kim i koja je uvek autsajder. Iako ismevan, štreber je uvek dobar prijatelj – bar se trudi to da bude, onima koji ga ismevaju. Po difoltu, kolege ga gledaju kao poltrona i dupelisca, ali on je uvek omiljen kod profesora i nastavnika – verovatno zato što je jedini “uvek spreman”.

Štreber

Foto: NajStudent (AdobeStock)

Mnogo je predrasuda o štreberima koje su ništa više nego šarena laža. Znam to, jer sam ja jedna od onih koju su nazivali štreberom. Neki su to govorili da bi me uvredili, neki da bi se našalili, neki da bi me motivisali, a sigurna sam da niko od njih nije znao da ja zapravo nisam taj školski primer štrebera. Štaviše… Daleko sam od toga.

Zabluda br. 1: Štreberu je fakultet sve i svja.

Svaki štreber verovatno oplače i opsuje fakultet više nego bilo koji drugi prosečan student. I to ne zato što mu je previše stalo do ocene ili do tog nesrećnog ispita. Već zato što je svestan da je sam postavio vanzemaljska očekivanja i zato što oseća pritisak okruženja da ih ispuni. Neretko ćete čuti da je neki dobar student „poludeo“ pred kraj faksa, ispisao se ili se prebacio na neki drugi fakultet. Oni malo luđi, izdržimo do kraja i završimo u roku.

Zabluda br. 2: Štreberi imaju sve desetke.

Ovo je zaista ekstreman slučaj i sigurna sam da postoje braća i sestre koji su u ovom fazonu, ali štreberi kojima sam ja (bila) okružena, nisu iz ovog plemena. Ljude koji imaju sve desetke u indeksu, ne bih nazvala štreberima u kontekstu koji je rasprostranjen u narodu. Više su to ljudi koji imaju sjajnu organizaciju vremena, energije i zdrav balans između fakulteta i socijalnog života. Ono što je istina, to je da štreberi imaju  uglavnom visoke ocene. Ne zato što će im se svet srušiti ako ta ocena ne bude visoka – štreberi prosto ne znaju da uče za šest.

Zabluda br. 3: Štreberi su ulizice.

Štreberi iz filmova koji bespogovorno rade ono što im profesor kaže, razočaraću vas, ipak postoje samo u filmovima (eventualno u srednjoj školi). Štreber je osoba koja je uglavnom  najredovnija na predavanjima, dakle – uvek je u toku. Štreber je uglavnom golub pismonoša i osoba koja kontaktira sa profesorom, odnosno prenosi informacije važne svima. Štreber je, dakle, „izdajnik“. Ali ne i ulizica.

Zabluda br. 4: Štreberi uče sto sati nedeljno.

I štreberi su, kao i ostali studenti, ponekad prokrastinatori. I štreberi su nervozni za vreme ispitnog roka. I štreberi imaju „ono jedno pitanje“ koje nisu skapirali. I štreberi kukaju kao i ostali kako nisu naučili. Samo što je štreber najiritantniji, jer uvek nekako položi. I štreberi umeju da ne pređu sva pitanja za ispit. Samo što štreberu niko ne veruje. Kako štreber uspe da izgura sve visoke ocene? Zato što je štreber uglavnom već u materiji i skoro nikada ne počinje od nule tri dana pre ispita. Štreber počne dosta ranije i uči po malo. I uglavnom dan pred ispit ne uči ništa, jer je spreman. Ali odakle onda pravo štreberu da kuka pred ispit? Štreber nema pravo da mu se gradivo pomeša! On je štreber, pobogu, a štreberi sve znaju.

Zabluda br. 5: Štreberi sve znaju.

Najveća zabluda od svih je da štreberi u svakom momentu sve znaju. Ako vidite štrebera kako zamišljeno gleda na predavanju koje traje tri sata bez pauze, vrlo je verovatno da umesto strukturalističke teorije Talkota Parsonsa misli na ćuftice sa sosom koje će pojesti čim „zazvoni“. Štreber je šokiran vama kada izletite sa nekim random pitanjem iz predmeta koji ste slušali pre tri godine, barem onoliko koliko ste šokirani vi sa njim kada kaže ne znam. Mada, štreber će vam retko reći ne znam, daće vam (skoro) uvek neki odgovor. Ne zato što ga je sramota da prizna da nešto ne zna, već zato što su štreberi uglavnom okrenuti ka rešenju i prokativnosti, a ne problemu i pasivnosti.

Zabluda br. 6: Štreberi nose naočare.

Ova zabluda je istina.

Sjajni ljudi koje sam upoznala na fakultetu nazvani su štreberima. Ono što je najinteresantnije od svega – ti ljudi nisu bili štreberi u osnovnoj i srednjoj školi (kao ni ja, između ostalog). Zašto? Zato što ih nije zanimalo da uče samo da bi učili! Oni su postali „štreberi“ onda kada su upisali ono što ih zanima.

Ako me moja odluka da se razvijam u petoj brzini u polju koje sam izabrala za svoj životni poziv čini štreberom – drago mi je i ako me moja odluka da čitam ono što me zanima pored onoga što moram čini štreberom – radujem se. Biti štreber je stvar izbora. Isto tako je stvar izbora da li ćemo taj epitet nositi kao nešto što će nas ružiti ili čime ćemo se ponositi. Bill Gates je jednom rekao: Budite dobri prema štreberima, jer ćete verovatno jednog dana raditi za nekog od njih. Ali ne brinite. Štreberi nisu zlopamtila!

Kopiraj link

Kristina Dorić

Kristina je diplomirana sociološkinja, student generacije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, stručnjak za ljudske resurse, a u slobodno vreme se bavi pozorištem i glumom. Zaljubljenik je u umetnost, mačke i Netflix.